Sin jeedinac sam kod rodiitelja ali svoje roditelje nisam ni vidio ni čuo skoro 7 godina, tačnije od kada sam se oženio. Oduvjek su se protivili da se oženim , akako su mi govorili NAJVEĆOM DROLJOM CIJELOG NAŠEG KRAJA…
-Takoo su mi reekli ako je oženim da je ne dovodim u njihovu kući, a i ja da im se na oči na pojavljujm. Volim moju suprugu, više od sebe, oženio sam je i prvih par godina smo živjeli kod njeenih roditeljaa, a evo već 3 godine živimo u Zagrebu kao podstanari. Čuo sam da mi je majka mnogo oboljela i da je mjesecima “prikovana” za postelju. Danima sam razmišljao da je posjetim, ali sam se bojaoo kako će da me prihvate kada se pojavim…
Neki dan sam pitaoo moju ženu štaa misli o tome, a ona mi je rekla da ne budem lud i da slučajnoo ne ideem, jer će mi gore biti kada me istjeraju iz kuće kao psa. Mislim da je upravu, jer da me žele vidjeeti, nekada bi me nazvali, došli kod mene u ovih 7 godina… Iskreno, mnogo mi nedostaje, sve i oni, i dvorište, i kućaa…
Nema komentara:
Objavi komentar